Alessandre D’Agnolo
ALESSANDRA D’AGNOLO
Izložba /Exhibition / Austellung
MANENCIJE / IMMANENZE
ZGC
Dobro došli na još jedno otvaranje izložbe pod zvijezdama
u Zavičajnu galeriju Josip Crnobori u Banjolama, Čimulje bb
Otvorenje – petak 20.10. 2023 u 19:00
Opening – Friday – October 20th 2023 at 19:00
Organizator izložbe / The exhibition organiser:
Udruga ARSANOVA / arsa.nova1@gmail.com / www.arsanova.hr
Kustosica / Kurator: Kristina Tamara Franić Kučiš
Udruga ARSANOVA
Radno vrijeme galerije od 17-19 h, od 20.10. - 01.11. 2023 osim nedjeljom i praznikom. U subotu 28.10. 2023 od 11-13h.
Gallery opening hours from 17:00-19:00, from October 20th - Nobember 1st 2023, except sunday and holiday. Saturday October 28th from 11:00-13:00.
La galleria e’ aperta tutti i giorni dalle 17 alle 19, tranne i finesettimana e durante e IMANENCIJE / IMMANENZE festivi. Sabato, 28 ottobre la galleria sara’ aperta dalle 11 alle 13.
Sa velikim zadovoljstvom predstavljamo Vam recentni slikarski opus venecijanske, akademske umjetnice Alessandre D’Agnolo koja je posebno, za ovu izložbu, istraživala sakralnu, srednjovjekovnu arhitekturu Istre. Umjetnica je rođena u Veneciji gdje živi i radi. Studirala je slikarstvo na Likovnoj akademiji u Veneciji, a magistrirala je na Academy of Fine Art at the Slade School u Londonu gdje se je specijalizirala za grafičke tehnike. Njene slike su uzbudljiv i jedinstven dijalog između egzaktnosti tiskarskog stroja i poetike slikarske palete.
È con grande piacere che vi presentiamo l’ultima serie di lavori di Alessandra D’Agnolo, realizzati esclusivamente per il territorio istriano con ricerche sull’architettura sacrale del Medioevo. L’artista e’ nata a Venezia, dove vive e lavora. Si è laureata presso l’Accademia di Belle arti della sua città e conseguentemente ha ottenuto un Master alla Slade School di Londra dove si e’ specializzata nelle tecniche grafiche. I suoi lavori sono un’emozionante ed unica fusione della macchina da stampa e della tavolozza pittorica
Alessandra D’Agnolo
Zavičajna galerija Josip Crnobori – Banjole
20.10.2023.
Povjesničarka umjetnosti: Kristina Tamara Franić
Ako je itko mogao bolje opisati metafiziku istarskog, sakralnog krajolika, onda je to uspjelo venecijanskoj umjetnici Alessandri D’Agnolo svojim osebujnim slikarstvom i raskošnim slijedom polivalentnih likovnih tehnika, koje primjenjuje u procesu stvaranja novog polja likovne svijesti. Srednjovjekovne, jednostavne, kamene crkvice južne Istre sa zvonicima na preslicu osvojile su Alessandrino srce na prvu. Osjetila je njihovu magiju stratuma vremena utkanih u svaku pukotinu kamene građe i vjeru mnogih hodočasnika koji su ih pohodili kroz minula stoljeća.
Stratumi vremena su poput stratuma duše, a njihov međuprostor je poput tamne slutnje mogućih obrata između vidljivog i nevidljivog, mogućeg ili zaboravljenog. Ta krajnje napeta tangenta međuprostora, između razapetih slojeva vidljivog i nevidljivog, od kojih nas dijele samo naša umrtvljena čula percepcije i rasuđivanja vidljive stvarnosti, razbuktala su autoričinu kreativnost i usmjerili je stvaranju ekspresivnog, metafizičkog slikarstva koje naoko djeluje spokojno, ali u konačnici – što ga više promatramo, ono postaje provokacija logike uma.
Upravo zbog toga, izložba je opravdano nazvana „Imanencije“(lat.“immanes“ – ostati unutra). Filozofija imanencije je smjer u filozofiji, koji u idealističkom smislu smatra kako je sveukupni bitak imanentan svijesti i kako predmeti nisu ništa drugo nego proizvodi njihove imanentne konstrukcije, odnosno jedino kao svjesne datosti.
Pojednostavljeno rečeno, vidiš ono što znaš, čega si svjestan. Alessandra nam je ovom izložbom, poput najgorljivije učiteljice, željela pokazati koliko toga postoji oko nas, a mi to ne vidimo, jer nismo toga svjesni. Ona duboko vjeruje i osjeća kako oko našeg vidljivog spektra postoji i onaj paralelni nevidljivi svijet koji je tu – samo se moramo otvoriti prema njemu. Magija mjesta, zbijene energije sakralnog tla možda nam daju najveću mogućnost da progledamo i vidimo više od puke materije. Zato ona slika stare crkve skromnog habitusa duboko uraslog u zemlju i prirodu, kao idejne ilustracije misli – predziđa kršćanstva u zbitoj i sintetičkoj viziji svijeta. Opisuje ih bojama od prirodnih pigmenata, ugljenom i drugim slikarskim materijalima. Poput iskusnog restauratora, u slike interpolira različite materijale, japanski papir, foto kolaž, zlatne listiće, istarsku zemlju, kako bi što bolje prikazala postojanu krhkost materije i transcendentalnost zbilje.
Kako bi što bolje ilustrirala svoju ideju shvaćanja višedimenzionalnosti svijeta, ona sliku rastvara u strukturu gestualne dinamike.
Postupno apstrahira motiv od predmetnosti i prostornosti prema slobodi shvaćanja međuprostora koji obiluje mnogim entitetima. Kako bi tu ideju što jače potkrijepila slikom, galerijski prostor pretvara u scenu, svojevrsnu prostornu instalaciju u kojoj su uza svaku sliku s prikazom crkve postavljane „bočne“ slike koje prikazuju spodobe, duhove, moguće entitete iz paralelnih dimenzija. Rezultat takvog postava je izuzetno uzbudljiv i dramatičan, jer uz elegantan, elegični komorni, prozračni ugođaj koloristički utišanih slika crkava događa se vizualna, akromatska drama isprepletenih, eteričnih tijela prikazanih na bočno postavljenim slikama nastalim u kombiniranoj tehnici fotografije i litografije. Smionost takvog artizma uzbudljiv je, moderan i stilski prepoznatljiv u svojoj čistoći ekspresije.
Posebnost Alessandrina slikarstva je suvereno vladanje različitim likovnim tehnikama kojima postupno stvara sliku, a posebno se specijalizirala za grafičke tehnike na postdiplomskom studiju u Londonu. Njen stil pomalo podsjeća na postkubističke slagalice adiranja različitih likovnih tehnika, ali u njenom slučaju premalo proračunat i racionalan, već više vezan uz spontanost procesa rada nepredvidivosti konačnog sižea slike. Ona fotografira motive ručnom kamerom, razvija negative na klasični način u tamnoj komori, stvara fotografije i potom ih tiska na muzejska platna koja dodatno obrađuje uljanim bojama. Tiskanu fotografiju više puta provlači kroz tiskarski stroj, nanosi više slojeva boja za finoću modulacije volumena i sfumatornu eleganciju ozračja slike u kojoj se osjeća tradicija profinjenog venecijanskog slikarstva. U tim procesima analize i sinteze slike, odbacuje detalje i realni kolorit viđenog. Drage su joj sivo-zemljane game boja u vrlo uskom registru tonova. Slike ulja na platnu ispunjene su komornim svjetlom i utišanim ugođajem rastakanja vidljivog. Rezultat tog procesa je sažimanje široko zahvaćene cjeline u gust lirizam. Njene slike su ekspresionistička redukcija realističnog fotografskog zapisa, u koje unosi svoju volju u procesu neplaniranog postupanja radi usavršavanja željenog cilja, a to radi s vrhunskim osjećajem za mjeru. Uvijek je organizacija površine nova, nepredvidljiva i drukčija, ali osjećaj za mjeru, stabilnost kompozicije i boje ostaje isti. Njeni umjetnički radovi su jedinstvena fuzija između tiskarskog stroja i slikarske palete. U ovom slučaju, na ovoj izložbi su uzbudljiva transcendentalna interpretacija sakralne, srednjovjekovne arhitekture južne Istre i njenih magičnih stratuma.
BIOGRAFIJA / BIOGRAPHY / BIOGRAFIA
Alessandra D’Agnolo je diplomirala slikarstvo na Akademiji lijepih umjetnosti u Veneciji. Nakon toga je magistrirala na „Slade School of Fine Art“ u Londonu (UCL) i specijalizirala se grafiku. Zahvaljujući odličnom vladanju sa različitim likovnih tehnikama, umjetnica se nesmetano upustila u avanturu kontinuiranog istraživanja „nepoznatog“. Koristeći se različitim likovnim tehnikama i materijalima, ona je u tehnički složene procese svog rada unijela stil kontrolirane spontanosti.
Veliku je pažnju posvećivala harmonizaciji kompozicije, boji, a povrh svega svega uporabi svjetla. U tome se očituje snaga njene edukacije i življenja u jednom od najvećih kulturnih mjesta svijeta povijesti europske, likovne umjetnosti. Ona je svoj uzor tražila u velikim umjetnicima prošlosti (Tintorettu, prije svega) čija je dijela od djetinjstva neposredno proučavala i u potpunosti upijala, do najsitnijih detalja. Ističe kako osjećam veliku privlačnost prema prostorima, predmetima i tijelima povezanim s suspenzijom vremena … Zaborav. To je njena neizbježna veza s njenom osobnom poviješću koju tek treba u potpunosti dekodirati.
After graduating as a painter from the Accademia di Belle Arti in Venice I decided to further my studies in chalcography. To this end, I enrolled in the master’s program at the Slade School of Fine Art in London (UCL), specializing in engraving techniques. Thorough knowledge and technical proficiency in artistic methods, underlined by a personal curiosity in the applications of various materials, I define my work as “an ongoing research of the unknown.” This does not mean, however, that my work is left to chance. Not at all. Composition, balance, color, and above all, the use of light, are always given careful consideration. This is probably due to my background – to my observation of the great artists of the past (Tintoretto, first and foremost) whose works I have studied and fully absorbed in person, right down to the most minute details, even from a young age. I feel a great attraction to spaces, objects, and bodies linked to a suspension of time… the oblivion. An inevitable connection to my personal history that is yet to be fully deciphered.