Petar Dolić
PETAR DOLIĆ
Izložba /Exhibition / Austellung
STAKLENE RIBE
ZGC
Zavičajna galerija Crnobori
02.07.-11-07.2021
svaki dan osim nedjelje od 20:30 – 22h
Udruga ARSANOVA
Izložba slika „Staklene ribe“
PETAR DOLIĆ
Banjole, Zavičajna galerija Crnobori - ZGC Gallery, 02.07.-11-07.2021
Povjesničarka umjetnosti i etnologinja Kristina Tamara Franić
Petar Dolić diplomirao je 1999. godine kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Šime Vulasa i od onda samo niže uspjeha kroz respektabilan broj samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i svijetu. Njegov ogroman stvaralački forte, životni entuzijazam, radna discipliniranost i sklonost istraživačkom radu od njega su stvorili jednog od najperspektivnijih, kipara srednje generacije suvremenih umjetnika autentičnog stila. Petar nije samo odličan kipar. Svoju kreativnu virtuoznost dokazuje kroz različite medije koje s lakoćom pokorava svojoj viziji. Reljefi, akvareli, instalacije, drvo, kamen ili staklo njegov su eksperimentalni instrumentarij osjetilne raznolikosti koja provocira intelekt u propitivanju prostora i stvarnosti. Staklene figure, čijom se potentnošću bavi već dva desetljeća pogotovo su mu omiljene kao medij jer pretpostavljaju drugačiji otpor kreaciji nego što to pružaju tradicionalni kiparski materijali. Petar je intuitivno osjetio da je oblikovanje medija, a time i prostora oko njega, utjelovljenje osnovnog životnog procesa u smislu ritma prividnog mirovanja i kretanje. Shvatio je da paradigma površine onog što gledamo predstavlja ustvari neprestani odnos između mase i prostora. Da nema mase, kojoj je svojstvena pasivnost i konačnost, ne bi bilo ni prostora i njegove dinamičnosti i otvorenosti, odnosno ne bi bilo punoće i potencijala cjeline. U toj suspregnosti mase i prostora leži veliki, energetski potencijal mogućih vizualnih pojmova i simultanost ostvarivosti oblika koji isprovocirani transparentnošću stakla kroz koje prolazi svjetlo i doslovno penetrira zadanu masu, otvaraju polje beskonačne komunikacije između intelektualne i osjetilne strane promatrača i samog objekta, odnosno skulpture. Igra svjetla i njegova nepredvidivost vizualnog ishoda savršeno personificiraju proces samog života i daju skulpturi jednu dimenziju više. Uvođenje nove dimenzije u vizualnu manifestaciju promatranog, putem transparentnosti materijala i interpolacije svjetla u objekt, postignuto je kontroliranim, kiparskim procesom obrade materijala u kojem kipar doslovno modelira skulpturu kontrolirajući stupanj penetracije svijetla u samu skulpturu služeći
se klasičnim kiparskim tehnikama, odabirom veličine skulpture, odabirom njezinih konkavnih ili konveksnih linija i debljinom stakla koje nije svugdje podjednako. Petar odabire izrezane blokove klasičnog stakla koje ima prirodnu tirkizno-zelenu boju koja već sama po sebi asocira na najljepše, kalcitne uvale mora, djeluje umirujuće i meditativno.
Komarča
39x25x15 cm, staklo/glass, 2019.
Kovač
48x38x20 cm, staklo/glass, 2019.
On te blokove reže, pili, brusi sve do one najfinije, strpljive filigranske obrade poliranja površine stakla kojom ona postaje savršeno nježna i glatka na dodir i idealni provodnik svjetla. Petra ne zanima samo obrada površine skulpture, već i izgled njezine unutrašnjosti u kojoj se, ovisno o stupnju vanjskog osvjetljenja, otvaraju mrlje bjeline koje daju posebnu dinamičnost skulpturi. Znalački ispolirani bridovi skulptura, zbog posebnog kuta loma svjetla, pretvaraju se u razigrane konture koje poput crteža, u kontrastnom tonalitetu tirkizno-zelene boje definiraju meke plohe svih nijansi te iste boje i time skulpturu čine ekspresivnijom i likovno bogatijom. Njegove skulpture nemaju čvrsto očište, odnosno točku sabiranja pažnje koja usmjerava kretanje poput klasičnih skulptura, stoga djeluju kao da su u stabilnoj neravnoteži što im daje privid zarobljenog pokreta i dozu moderniteta. Uravnoteženim međudjelovanjem različitih vizualnih pojmova poput svijetlih i tamnih ploha skulpture, tvrdoće materijala i mekoće njegove obrade, dinamike svjetlosnih akcenata i statike samog materijala, hladnoće stakla i topline njegove obrade, stvara se vizualno bogatstvo i punoća cjeline svojstvena samo vrhunskim ostvarenjima. Oblikovno načelo poklapa se s temom skulptura. Petar kleše ribe, ali ne zbog njihovog možebitnog ikonografskog (kršćanskog) ili antropomorfnog značenja, već zbog toga što ga asociraju na sam medij i boju stakla. One se nadovezuju na ciklus „More“ koje je isklesao također u staklu. Njegove elegantne ribe, organskog oblika svedene su do ruba prepoznatljivosti ukročene forme ili su u potpunosti apstrahirane da bi nas otvorile prema univerzalnijim, dubljim vidovima vizualizacije gdje pažnja postaje toliko sveobuhvatna da ne treba više tumačenje već samo osjećanje. Smatram da je dodatna edukacija na kolegiju Medaljarstva i male plastike doprinijela Petrovom afinitetu prema filigranskoj obradi staklenih površina kako bi se u njima oslobodili modaliteti svjetla teško uočljivi običnom, vizualno neistreniranom oku. Upravo u tome leži njegov kiparski forte prirodne sintagme da u naoko velikim, teškim blokovima tvrdog materijala pronalazi i oslobađa najsuptilniji mikron te iste strukture odnosno ulazi mu u samu „dušu“. U ovom slučaju to je staklo koje u susretu sa svjetlom dobiva posebnu kvalitetu. U biti Petru nije bitan motiv koji stvara, nego materijal koji obrađuje, odnosno njegova dimenzija više iskazana u simultanosti ostvarenih oblika. S obzirom na njegovu sklonost eksperimentu i neprestanom traženju inovativnih vizualnih rješenja sigurna sam da će nas iznenaditi još mnogim inovativnim umjetničkim ciklusima. S ovim odličnim ciklusom staklenih riba u kojem je bio koncentriran na problematiku dozrijevanje oblika i njihovu promjenjivost u susretu višesmjerne refleksije ili penetracije svjetla, dokazao je kako proces njegovog umjetničkog sazrijevanja i dalje traje, i potvrđuje njegovu raznolikost koja se skriva u jedinstvenosti.
Škarpina
50x48x23 cm, staklo/glass, 2019
Šampjer
27x25x12 cm, staklo/glass, 2019.
Petar Dolić
BIOGRAFIJA
Rođen 1975. u Travniku, diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1999. u klasi Šime Vulasa, a pohađao izborni kolegij medaljarstva i male plastike u klasi Damira Mataušića. Do sada je izlagao na 65 samostalnih i 75 skupnih izložbi. Dobitnik je brojnih nagrada; od Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu, mnogih nagrada na natječajima za skulpture, Prve nagrade na Trijenalu hrvatskog akvarela do nagrade Galerije Forum 2012. godine.
Autor je mnogih značajnih spomenika javne plastike poput „Podmornice” na zagrebačkom Velesajmu, spomenika poginulim braniteljima u Labinu, spomenika Oluji 95 u Kninu, spomenika pomorcu i pomorstvu u Rijeci, spomenika poginuloj djeci u Domovinskom ratu u Slavonskom Brodu, spomenika Tvrtkov biljeg u Prozoru u Rami (BIH), spomenika Branku Lustigu u Aleji velikana na zagrebačkom Mirogoju, mnogobrojne estetski osmišljene sakralne plastike po Hrvatskoj i BIH, ali i autor skulpture koja se dodjeljuje kao nagrada za Animafest.
Mnoga djela nalaze mu se u stalnom postavu muzeja, privatnim kolekcijama kod nas i u inozemstvu.
Član je HDLU-a i HZSU-a, živi i radi kao samostalni umjetnik u Zagrebu.
KONTAKT
+385 91 2019 218