Siniša Reberski

Budni sanjači su oni koji traže slobodu. Sloboda implicira kretanje i osjećanje onoga što smo doživjeli na putu. Nakon kretanja slijedi odmor, trenutak spoznaje svega što smo doživjeli na tom putu, izaziva neku vrstu zadovoljstva i duhovnog mira. „Ti si sada tamo gdje sam ja“ –  šapuće „alter ego“ svakome od nas na nekim od naših itinerera duše ako smo naučili gledati svijet unutar sebe, kao što je naučio Reberski. On to jako dobro radi, još od dječačkih dana, i odbija taj talent odbaciti jer ga sve to veseli i veže uz djetinjstvo i kreativnost. Mašta, budno sanja i sve što vidi, ako privuče njegov intelekt, tada to i uprizori.

Za svoj rad i umjetničku misiju kaže: „Zamišljam neki nedefiniran lik koji je poput mene začuđen svijetom oko sebe i kozmičkim pojavama na koje ne može utjecati, već ih samo promatrati i bilježiti slike tog svijeta koliko mu to njegove sposobnosti dopuštaju. Prikazi su to putanja i orbita imaginarnih kozmičkih tijela, koji se temelje na estetici geografskih karata oblikovani poput nekog atlasa za svemirskog moreplovca. Bilješke su na raznim pismima nama nečitljivim, ali opet nekako jasnim i naizgled poznatim, jer i taj drugi svijet dijeli iste kozmičke zakone i iste čudesne pojave kojima ne možemo upravljati. Vjerujem da i tamo žive umovi jednako fascinirani nedokučivim prostranstvima i nemoćni pred čudima svemira u koji ih je smjestila univerzalna sudbina. Vjerojatno i oni čeznu upoznati nas ili neke treće, četvrte ili tko zna koje supatnike udaljene nepremostivim prostranstvima vremena prostora i multidimenzionalnosti.“

Reberski poput iskusnog kozmografa mapira svemir svojim majstorskim akvarelima začinjenim kićenim i dugim naslovima djela koji nas, poput uputa za igru, uvode u lucidne itinerere, možebitne svjetove zamišljenih planetarnih sustava. Njegove slike – mape nose u sebi eleganciju, otmjenost i razigranost zbog odmjerene ukroćene nesputanosti igre između umjetnikove intuicije i znanja. Savršenom lakoćom i istančanim senzibilitetom za kompoziciju i boju, Reberski spaja dvije tehnike slikanja – u akvarelizirane podloge papira koji ima dojam istrošenosti i starosti interpolira kaligrafske natpise koji se doimaju poput apstraktnih crteža. Time stvara dinamičnu napetost između nježnog, koloristički utišanog drugog plana slike i raspojasane baroknosti pisma, koje ilustrira nepoznate jezike i tajne poruke nepoznatih civilizacija. Profinjeni, utišani registar plavih, tirkiznih, ljubičastih tonova kojima slika planete i međuplanetarne, mrljaste međuprostore s ucrtanim putanjama kretanja zvjezdanih putnika –  djeluju uzbudljivo, a opet i meditativno. Potiču na akciju, ali i na spokoj radi uprizorenog, izvjesnog dolaska na cilj.

Ideje zahtijevaju više od prostora, a Sinišina planetosfera ima moć opservacije. Njegove mape svemira, poput „Harmonia Macrocosmica“, nose alkemičarsku „magiju“ – jer stvaraju jake emocije, nove svjetonazore, bude nove ideje i prkose ratiu. Reberski, slikajući, poput iskusnog Argonauta, otkriva nove svjetove metafizičke „realnosti“. Petarpanovski razigran, iskričav i mudar, godinama stvara nove i nove umjetničke cikluse sličnih sadržaja odbijajući pokoriti se granicama logike i uma. Slika putokaze za buduće svemirske putnike kojima neće trebati letjelica za međuzvjezdana putovanja, već samo mašta i pokoja njegova slika.

Ovim ciklusom akvarela zapisa nepoznatog autora na nepoznatim pismima, koji je u biti njegov galaktički dvojnik, Reberski je zabilježio život i umiranje jedne zvijezde gledan očima tog dvojnika. Time je naslikao jedinstven atlas svemira, testament svog životnog creda – biti i ostati jedinstven, originalan i svoj.