Izložba umjetničkih radova „Srdeline“
ZGC
ZGC – Zavičajna galerija Crnobori, 20. 8. – 4. 9. 2021.
Udruga ARSANOVA
Kristina Tamara Franić Kučiš,
povjesničarka umjetnosti i etnologinja
U uvali Paltana u Banjolama postavljena je skulptura riblje konzerve – neobična u svojoj skromnoj realnosti – u spomen tvornici riba koja je nekada prehranjivala mnoge banjolske obitelji i šire, a nalazila se upravo u toj uvali. Danas se na mjestu tvornice nalazi hotel. U tvornici su pretežito radile žene. Ručno su punile i zavarivale riblje konzerve, uglavnom sardine. S obzirom na prirodu posla, vonjale su na ribu, stoga su ih sumještani sa simpatijama zvali – Srdeline.
Izložba je posvećena upravo njima – Srdelinama, vrijednim ženama koje su prehranjivale svoje obitelji uza sav dodatni posao koju čeka ženu kada se vrati kući. Požrtvovane žene, majke, heroine, ljubavnice, grešnice – omiljeni su i nikada do kraja neispjevani motiv koji je oduvijek inspirirao mnoge umjetnike. Na ovoj izložbi izložena su djela dvojice odličnih umjetnika, koji su opjevali žene na osebujan način. Petar Hranuelli je svoj opis žena dao putem kamenih skulptura, a Slavko Krunić originalnim instalacijama, kompa tibilnim samome mjestu događanja, i to kao slike upakirane u konzerve.
Krunićeve žene su lijepe, uglađene promatračice svijeta od kojeg su se djelomično skrile u sigurno, aluminijsko okrilje poluotvorenih, ribljih
konzervi. Svojim velikim, široko otvorenim očima nijemo propitkuju svijet oko sebe na sigurnoj udaljenosti. Djeluju krhko i nježno, a opet smireno i jako, stoga su toliko zagonetne i interesantne u toj svojoj dijaboličnosti. Stilski gledano, njegove instalacije ne bih uspoređivala ni s baroknim ni renesansnim portretima, umjetničkim stilovima na koje se često referiraju likovni kritičari, iako postoje mnoge stilske poveznice, pogotovo s renesansnim načinom komponiranja portreta unutar kadra. Zbog značajne stilizacije likova i posezanjem za ilustracijom, ovi me portreti neodoljivo podsjećaju na portrete egipatskih pokojnika iz Faiyuma (200-400.g.poslije Krista), koje su bile temelj razvoja budućeg slikarstva ikona. (Ohrid i Srbija imali su jake slikarske škole ikonoslikarstva.)
Zanimljivo je primijetiti kako je kod ikonoslikarstva osnovni cilj prepoznati uzročno-posljedičnu vezu između te ološkog (dogmatskog) i simboličkog značenja ikone, odnosno naglasiti kako mogućnost njenog simboličkog poimanja i razumijevanja proizlazi iz njene teološke određenosti. U Krunićevim slikama događa se sličan proces, ali tako da teološki aspekt zamjenjuje idejom, odnosnom kritikom svijeta koju također pretvara u simbolično značenje same slike kroz prikaz portrete žena i njenih uloga u društvu. Umjesto aure ili zlatoveza, Krunić svoje likove uokviruje i uvjetno oslobađa satiričnim prikazom poluotvorene konzerve koju koristi kao iko nološki simbol nesavršenog društva u kojemu živimo. U autoru instinktivno tinja to nasljeđe umjetničkih predaka, i upravo u tome vidim tu morfološku ljepotu i snagu njegovih portreta. Njegov slikarski impresum na inovativan način poseže za slikarskom tradicijom i istoka i zapada.
Kod Petra Hranuellia događa se sličan intelektualni poticaj u oku promatrača kao i kod Krunića. Također, na inovativan, postmodernistički način spaja tradiciju s impresijom, a skulpture su mu prenapregnute u dijaboličkom suprotstavljanju karaktera statičnosti medija (uglavnom radi u kamenu) i nepredvidljivom karakteru samog motiva žene. Njegove su žene senzualne, oble, punašne i podatne u skladu s diktatom mogućnosti obrade medija. Katkada su okupane vjetrom i
njihove halje vijore se na vjetru poput slavljeničke zastave pobjednika. Ponekad su u iskoraku ili pokretu htijenja, ishitrenom i sretnom, u skladu s njihovom trenutnom misijom. Hranuelli voli organsku formu, uglačane ili robusne oblike lišene svih nepotrebnih detalja, stilizirane do krajnjih granica prepoznatljivosti, kako bi istaknuo ono što mu je najvažnije u doživljaju skulpture, a to je prenapregnut spoj karaktera medija, u ovom slučaju tvrdog i teško upokorenog kamena, koji samo kao takav, na najbolji način, može opisati složeni karakter žene, ljubavnice, heroine – žene kao vrela života, žene koju Petar ditirampski slavi svakim pokretom svog kiparskog alata do razine stvaranja antropomorfnog simbola ljubavi duboko upisane u njegov stvaralački kod. Oba autora na inovativan način spajaju tradiciju s novim umjetničkim tendencijama, a ženu promatraju s poštovanjem i postavljaju na pijedestal koji ona zaslužuje, jer – žena je centar životne energije svijeta.
Slikam portrete koji nemaju izvorište u stvarnosti. Galerija ovih lica se napaja na likovnim i literarnim obrascima. To nisu odrazi lica ili ličnosti, već ideje – kritike zaodenute u ruho satire. Efekat začudnog ističe se upravo zbog toga što živimo u vremenu koje teži ka veštačkom savršenstvu. Samim tim je i težnja ka dogradnji izostajućih karaktera portretnih likova, u aktuelnom vremenu neobična.
Većinu svojih slika stavljam u zajednički okvir. On se formirao onog trenutka kada sam uočio sličnost između sudbina svetaca i junaka satirične proze. U oba slučaja, po nekom modelu, neizbežna je tragična kob. Ali, kada je u pitanju satira, ozbiljnost nas propisno podstiče na smeh. Ovakav vid interpretacije i odnosa prema surovoj realnosti najedanput me je osvojio. Težio sam da postavim svoje junake u jedan takav bezbedan okvir , kako bih bio uveren da će svima biti ugodno, čak i u nezgodnoj situaciji.
Rođen 1974. godine u Beogradu.
Diplomirao je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Radomira Reljića 1998. godine.
Magistarske studije završio je 2002. godine na istom fakultetu u klasi profesora Anđelke Bojović.
Član je ULUS-a od 2000. godine, i ULUPUDS-a od 2011. godine.
Živi i radi u Beogradu i Novom Sadu.
2019. Moderna galerija, Budva
2017. Prostor za kreativno delovanje – Deli, Niš
2016. Galerija Art, Kragujevac
2015. Dom kulture, Knjaževac
2014. Galerija 212, Beograd Gradska galerija, Užice Galerija Hexalab, Beograd Kulturni centar, Novi Sad
2013. Moderna galerija, Valjevo Galerija ULUS, Beograd Galerija Kare Dor, Monako
2012. Moderna galerija, Lazarevac Galerija Ogranka SANU, Novi Sad Layerjeva Hiša, Kranj, Slovenija
2011. Moderna galerija, Valjevo Palata Apolonije, Piran, Slovenija
2010. Francuski kulturni centar, Beograd Savremena galerija Zrenjanin
2009. Christianshavns Beboerhus, Kopenhagen, Danska Vanlose Kulturhus, Kopenhagen, Danska
2008. Galerija A, Beograd Spa gallery, Igalo, Crna gora CHO galerija, Ljubljana, Slovenija
2007. Majstorska radionica, Beograd
2006. Galerija Zadužbine Vuka Karadžića, Beograd
2005. YHD galerija, Ljubljana, Slovenija Kulturni centar, Pivka, Slovenija
2004. Literarni klub Ben Akiba, Beograd
2003. Galerija Kolarčeve zadužbine, Beograd
2002. Magistarska izložba, Stari pozorišni depo, Zemun Galerija Pesak, Beograd Art&Blues galerija, Beograd
2000. Jugoslovenski kulturni centar, Pariz, Francuska
1999. Galerija Paleta, Kulturni centar, Beograd
2019. Nagrada žirija Umetnost i vino, Oplenac
2017. Otkupna nagrada Ex Tempore, Piran, Slovenija
2016. Velika otkupna nagrada Ex Tempore, Piran, Slovenija
2015. Otkupna nagrada Ex Tempore, Piran, Slovenija
2014. Počasna nagrada Palm award, Art Domain group, Lajpcig, Nemačka Nagrada Novosadskog sajma knjiga za najbolju ilustraciju prozne knjige (Mirjana Ognjanović – Mauzolej)
2013. Gran pri Milene Pavlović Barilli
2019. Dela iz kolekcije Moderne galerija Valjevo – Gradska galerija, Užice Iz kolekcije – Moderna galerija, Valjevo Surrealism now – Municipal Gallery, Vieira de Leiria, Portugal
2018. Paralele – Galerija Juraj Klović, Rijeka Svet prašine – Moderna galerija, Valjevo Surrealism now – Casa Municipal da Cultura, Coimbra, Portugal Fantastika…sećanje na Ljubu Popovića – galerija Pariski krug Iz kolekcije Meneghello – Collegium artisticum, Sarajevo Extempore – Piran Slovenija Tragom Mediale – Moderna galerija, Budva
2017. Mediala nekad i sad – Galerija RTS, Beograd Surrealism now – Condexia A Nova, Coimbra, Portugal Dreamscapes – Trierenberg Art, Traun, Austrija Serbia meets Belgium – gallery Sabine van Paemel, Leke Diksmuide, Belgija Umetnost na papiru – Narodna biblioteka Srbije, Beograd Extempore Piran Slovenija Pariski krug, Beograd Surrealism now – PO.RO.S Museum, Condeixa, Portugal
2016. Multimedijalni projekat – Velika galerija Doma vojske Srbije, Beograd Extempore Piran, Slovenija Pojam kontinuiteta iz kolekcije Biljane Jotić – Kulturni centar, Novi Sad Surrealism now – Espaço Particula, Coimbra, Portugal
2015. Gallery Sabine van Paemel, Leke Diksmuide, Belgija Antilogika slike – Narodni muzej, Zrenjanin
Antilogika slike – Kulturni centar, Novi Sad Antilogika slike – Galerija Canvas, Beograd Surrealism now – Museu da Cidade de Aveiro, Portugal
2014. Dreamscapes – Alden Biesen castle, Belgium Iz kolekcije – Moderna galerija, Valjevo Surrealism now – Palácio da Lousã, Coimbra, Portugal Surrealism now – Galeria Vieira Portuense, Porto, Portugal
2013. 14. Bijenale U svetlosti Milene, Galerija Milene Pavlović Barilli, Požarevac Akt u savremenom srpskom slikarstvu – Moderna galerija, Valjevo Hiver exposition, Swiss art space, Lausanne, Switzerland
2012. Society for art of imagination, Phantasten museum, Wien, Austrija Prolećna izložba, Umetnički paviljon Cvijeta Zuzorić, Beograd Prvo beogradsko trijenale crteža i male plastike, Cvijeta Zuzorić, Beograd Surrealism now – House of culture, Setubal, Portugal
2011. Santa Maria della Pieta, Kremona, Italija Arte Padova – Padova Art sajam, Italija Galerija Progres, Beograd Siena art institute, Siena, Italija Moderna galerija, Valjevo Liaison, Amsterdam, Holandija 46. Majska izložba – Muzej primenjene umetnosti, Beograd Paviljon Cvijeta Zuzorić, Beograd Galerija SKC, Temišvar, Rumunija Artita 10 godina – Apolonijeva palača, Piran, Slovenija
2010. Hilleroed Library, Kopenhagen, Danska Cambridge Art fair, Cambridge, Velika Britanija Muzej primenjene umetnosti, Beograd La Galleria Pall Mall, London, Velika Carrousel du Louvre, Pariz, Francuska Bissaya Barreto Museum, Coimbra, Portugal Galerija Matice srpske, Novi Sad Galerija Nis Art fondacije, Beograd Galerija DIN u sastavu Philip Morris International, Niš Galerija Krug, Budimpešta, Mađarska
rođen u Supetru (27. prosinca 1975.), a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 59 samostalnih i 110 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja, među koje izdvajamo:
O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari:
Mnoga djela mu se nalaze u stalnom postavu muzeja, galerija, privatnim kolekcijama kod nas i u inozemstvu (Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Crna Gora, Španjolska, Kalifornija, Čile, Švicarska, …)
Hranuellijev opus materijalom i vitalnošću vezan je uz ishodište, otok Brač. Kamene skulpture formi apstrahiranih iz figurativnog prikazuju najčešće žene (Venere) i ljudsku figure općenito, redovito u dijalogu s tradicijom od prahistorije preko klasične antike do suvremenog doba. Vitalnost i bujnost isklesana u kamenu, nekad i u drugim materijalima poput stakla, bilo da se radi o skulpturama manjeg formata ili javnoga karaktera odlike su Hranuellijeva stvaralaštva.
Član je HDLU-a od 2006. godine. Živi i stvara u Zagrebu .
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.